BARANJA SA BICIKLA
12.08.2008 Baranja, Darinka Širola
Iako se možda nekima željnim avanture i izazova vožnja Baranjom ne čini privlačnom zbog njene idealizirane mirnoće, gotovo u svako doba godine možete naći iskorak na kojem vas očekuju iznenađenja. Baranja je uistinu pogodna za vožnju za sve vrste cikloturista - od onih željnih kulturnih, povijesnih ili prirodnih izazova do onih željnih hedonističkog uživanja. Nekoliko primjera, naputaka, doživljaja pa odlučite sami – nije daleko, samo 300 km od Zagreba, a otvara mogućnost za dobar, dobar vikend na biciklu i plan povratka nakon sedam dana.

Osijek
Unazad četiri godine, od kada sam često na tom području, pratim mjene turističke ponude, ali ne samo turističke. Osijek bitno bolje izgleda jer se puno napravilo na infrastrukturi, od toga da sam na mjesta poput Stare Tvrđe ili Copike gotovo ljubomorna jer ih nemam u Zagrebu za otići na kavu bicikom. Uz Zoološki vrt nalazi se i krasan ZOO hotel sa dobrim dnevnim menijem i po cijeni i po kvaliteti, ali ne primaju životinje. Znači, nije hotel za kućne ljubimce kakao sam ja, a čujem i mnogi kada čuju ime hotela, pomislili.

Da ne spominjem Bike park, jer moja kćer gotovo da je zaljubljena u taj grad upravo zbog Bike Parka, ali i ekipe koja se u njemu skuplja i koja na svojim biciklima (od bmx-a do mtb-a), skateovima i rolama stvara undergraund scenu jednog europskog grada.

Eto, za koji dan opet će pobjeći u Osijek na cijeli tjedan jer se održava tradicionalni Pannonian Challenge. I zvuči gotovo nevjerojatno kada kaže da radije ide u Osijek nego na more. Jedino što nije baš nešto primamljivo su cijene hotela u Osijeku, ali slično je i u Slavonskom Brodu ili Gradišci (skupooo). No zato, okolica Osijeka ima dosta kvalitetnog privatnog smještaja sa vrlo dobrim cijenama.

 

Bilje
Bilje je malo mjesto smješteno svega pet kilometara od Osijeka. Povezano je s Osijekom Marijinom biciklističkom stazom koja je ujedno i dio Dunavske, kao i rute mira. Nedostaje rasvjeta staze za noćne vožnje, ali ako imate dobro osvijetljenje na biciklu nije nikakav bed. Po danu, vidjeti ćete Biljsko jezero i uvertiru u Kopački Rit. Naime, Bilje je rubno mjesto Kopačkog Rita i gotovo su to civilizacijska vrata za carstvo močvare.

U Bilju ima desetak Bike&Bed smještaja, a u pet od njih koji su uključeni u Agroturističku zadrugu Bilje Plus nude i izvrsne bicikle za rentanje po prihvatljivoj cijeni. Također, trebate li vodiča, prenos prtljage ili organizaciju grupe dobit ćete vrhunsku uslugu. Nije ni čudo da svaki puta kad sam tamo zatičem uglavnom strance koji su prepoznali ono što mi tako često ne vidimo ni kad nam je pod nosom.

 


Crvendać
Kako je ovo više osoban,moj tekst, nego putopis, ne mogu se osvrnuti, a da ne spomenem moj prvi smještaj u Baranji i prvi susret s Crvendaćem. Nakon toga teško mogu zamisliti da igdje drugdje spavam kada sam tamo. Siječanj 2004. godine sada mi izgleda kao da je bio prije sto godina. Rezervirala sam putem telefona sobu. Stigla sam biciklom i vlakom oko osam navečer u Osijek. Sjela na bicikl (tada još nije bilo staze) i po cesti došla do Bilja. Dočekala me Marija. Kako sam već ujutro imala u planu ići dalje prema Udvaru i Belom, smjestila mi je bicikl u dnevnu sobu uz peć kako mi ujutro ne bi bio hladan. To me oborilo s nogu.

Danas poznajem sve stanovnike Crvendaća; Mariju, Ankicu, Barbaru, Bubu i Ozu.I vjerujem da mogu, slobodno reći da su mi prijatelji, i ono što najviše volim zimi su cijeli krupiri pečeni u Baranjskoj peći. Oh, kako volim kad mi od rastvaranja pougljenjene kore pocrne prsti koji rastvaraju unutrašnjost vrelog krupmira – gotovo vjersko iskustvo okusa. Prošle subote bila sam poslovno u Osijeku i naravno, nisam propustila posjet prijateljicama i odlazak na vožnju s njima, a kako nam je bilo pogledajte na ovom kratkom filmiću.


Vinski podrumi & Josić
Nekako, kad dođem u Baranju, ako nisam obišla vinske staze kao da sam propustila desert nakon ručka. Naime podrumi „zakopani“ u pješčane riječne dine poseban su doživljaj. I gotovo cijela „planina“ išarana je njima. Ruta koja vodi od Kneževih Vinograda pa do Batine stalno vas mami da skrenete lijevo ( naime, podrumi su s lijeve strane). Iako gotovo svi sa vrhunskom ponudom vina, nekako je meni najdraži Josić. Mlad, skroman vinar čiji izvrsni rezultati i gotovo nevjerojatne ideje postaju realnost sve opipljivija i sve vidljivija svaki put kada se vratim. Od nekoliko stotina boca na početku, danas se broje u desecima tisuća vrhunskog vina koja izlaze iz njegovog podruma na tržište. Uskoro u idiličnom ambijentu Zmajevca podno vinograda otvoriti će i restoran, do tada ja sam i prezadovoljna sa Tuninom kuhinjom s otvorene vatre. Prošle godine za Vincekovo kuhao je čobanac, a za mene je povadio svu mrkvu koju sam s guštom pojela ( nikad to neću zaboraviti). Ove godine mi je pripremio najbolji vege obrok za kojeg bih očekivala da ga dobijem u nekom njemačkom vege restoranu, ali ga nikad nebih očekivala u srcu Baranje. Eto, iznenađenje je bilo potpuno. Ove godine smo i dio vožnje kao i muzičkog doživljaja za Vincešku uspjeli snimiti, pa pogledajte filmić.

Ljudi
Kada govorim o vožnji kroz neke predjele naše, ma što tko rekao, prekrasne zemlje – koja na gotovo svakih pedesetak kilometara nudi različitu tradiciju, gastronomiju, reljefe, ono čemu se uvijek vraćam i što ostavlja najdublje tragove su susreti s ljudima. Neke ne susretnem nikada više, a neki postaju svakim novim susretom sve više prijatelji, i to bez obzira čime se bavili,a ono što im je zajedničko je ljubav prema vlastitim korijenima i poslu kojim se bave.

Tako kada netko kaže Osijek ja vidim Gebu i Marija. Geba - Slaven Getoš je jedan od začetnika Bike Parka kao i čovjek koji je vozio sve discipline i sve vrste bicikala, koliko ja znam. Duhovit, mlad uspješan poslovni čovjek danas sa izvrsnom trgovinom bicikala u Osijeku, Extreme Sportom. Marija Romulić su mi predstavili kao kralja močvare; upoznajući ga shvatila sam i zašto, iako mi to u prvi mah nije bilo jasno. Najljepše fotografije Kopačkog Rita njegovo su djelo. Dane i noći provodio je u močvari čekajući trenutak, letio iznad nje i osjećao u svakom trenutku to što radi. Dobivši u ruke prošle godine izašlu monografiju Osijeka pod nazivom „Jedna ljubavna priča“ nisam mislila da će „zapljusnuti“ takav val ljubavi iz svake fotografije. Gotovo opipljiv osjećaj. Ne čudi stoga da mu je ured, iako ne sjedi u njemu često, smješten uz obalu Drave – svaki njegov pokret popraćen je proticanjem rijeke dok on zaustavlja najljepše trenutke mjesta i ljudi kojima se obraća.

Mariju i Ankicu iz Crvendaća već sam spomenula, ali one su mi putokazi Baranje - s toliko ljubavi prema svemu što rade i o čemu govore. I Josića sam spomenula, ali ne mogu, a ne reći da se divim njegovoj upornosti i znanju. I već gotovo zvuči suludo kada me na nekim mjestima pitaju jeste li za vino? Ja kažem: „Imate li Josića?“ I ako nemaju, moj odgovor je: „Žao mi je, ja pijem samo Josića!“ Znam da zvuči pomalo bahato, ali mislim da bi svi trebali znati za Josićeva vina. Ima još ljudi, naravno koje nisam spomenula, ali ostavljem si prostor za nastavak priče...

 

Vidimo se u Baranji